koksanje

Dobro mi došli...

20.04.2015.

:)

Dječak se igra Maše i medvjeda. On je Maša, ja medvjed (a šta bih drugo bio :) ) Zvanično sam nadrljao.

14.04.2015.

Retro IV

Sjedili smo na klupi ispred bolnice u kojoj je ležao već mjesecima. Ja, kojem je muka od života koji još nisam ni počeo da živim. On, koji od života bježi u zaključanu sobu bolnice na uzvišenju iznad grada. Nakon pola sata šutnje mi reče: živi svoj život, i uzmi ono što ti pruža. Njegov bade mantil kao da je na tren postao redovnička halja a brdo do kojeg vozi autobus broj 20 Tibet. Moj guru na Haldolu. Mijenja tuđe živote dok uništava svoj.

22.10.2011.

Rad stvara čovjeka, preglasna mašina alkoholičara

Sjedimo u Umoljanima prljavi, gladni, umorni. Spušta se noć, a mi pijemo kafu dok čekamo prevoz. Pričamo o stazama i bogazama koje smo tražili i našli, o tome kako smo umalo ispenjali pogrešnu planinu i paraglajderima koji su letjeli negdje ispod nas. Odjednom ugodan mir prekida nepodnošljivo glasan zvuk mašine. Čiča stoji u šahtu i pretpostavljam nešto buši.
U pokušaju da ga prekine moj kolega mu reče: "Neka čiča, haj' popij jednu, odmori malo".
Čiča: "Ama ne mogu više, popio sam ih već 10. Ne znam šta je ovo. Kako počnem, neko me časti. Došao sam jutros u pola osam, a trebao sam samo da izbušim dvije rupe".

28.05.2010.

Bilo, prošlo, ne ponovilo se

Vođa tima: Ne mogu da vjerujem. Kako je ovo moguće ? Radnik 1 je to osmislio a ne zna kako funkcioniše, radnik 2  implementirao a  ne zna kako funkcioniše...
Radnik 2 : Ti vođa tima a ne znaš kako funkcioniše...
Neko iz pozadine:  Osuđeni ste na uspjeh.

31.01.2010.

Put your lights on

Tražili smo čudovišta u ormaru. Provjerili i ispod kreveta. Otjerali mog zlog brata blizanca. Raspršili duhove prošlosti.
On i ja u izmijenjenim ulogama.
Šest kutija tableta njemu. Meni ni jedna. A dobro bi mi došla.

17.01.2009.

Leon

Dolazim među prvima na posao, a on je već par sati tu. Možda i cijelu noć. Njegovi prekovremeni sati se više i ne mjere. Osim napisanim linijama programskog koda. Pet minuta nakon početka radnog vremena prima prvi poziv. I sljedećih 12 sati ne prestaju.
Na kraju mog radnog dana dolazim u njegovu kancelariju.
JA: Poslao sam ti ono mailom, pa kada dođeš kući pogledaj je li OK.
ON: Ne mogu.
JA Zašto ?
ON: Nemam računar. Šta će mi kod kuće to zlo.

10.09.2008.

...and I feel fine

LINK

Ako je nekoliko Nobelovaca i par stotina njihovih asistenata pogriješilo u nekom plusu ili minusu, granicama  integrala ili dijelovi akceleratora čestica kupljeni na sniženju u Željezari Zenica zakažu:
 



Barem imamo kvalitetnu muzičku podlogu.

03.09.2008.

Život počinje u tridesetoj

Sjedimo u bašti pored glavne ulice. Moji najbolji prijatelji i ja.Smijemo se dok gledamo omladinu koja prolazi. Jer još uvijek tako ličimo na njih. Uz nekoliko podsjetnika na vrijeme koje oni poznaju samo iz udžbenika. Par gelera viška, oko manjka i čudne alergije. I pola apoteke za ono što se ne vidi. Fosili izloženi za zlatnu sarajevsku mladež. Ne Novi. Samo dobro očuvani.

22.03.2008.

Satan's Bed

Svi imamo svoje demone, ovakve ili onakve. I svi se sa njima borimo na svoj način. Neko meditira, neko je na planini, neko na horsu. Ja svojim zavrćem ruke. Pravim im poluge, guram ih, bacam do iznemoglosti. Tada se umire. Ali znam da su tu. I čekaju. Kada nakon posljednjeg naklona bosa stopala dodirnu hladne pločice opet su pored mene.
Moji demoni su mirni kada su vezani pojasom oko mog pasa. Nestanu samo kada je ona tu.

01.03.2008.

Sve što mogu reći ovog 1. marta


Stariji postovi

<< 04/2015 >>
nedponutosricetpetsub
01020304
05060708091011
12131415161718
19202122232425
2627282930


MOJI LINKOVI

Rodbina i prijatelji:

Mudro je zborio:
" Čovjek treba cijeloga života tražiti kako najbolje slijediti Put. Treba učiti, posvećujući se radu, bez odlaganja stvari. Kroz to se otkriva Put." - Yamamoto Tsunemoto

Ako vam nešto treba:
koksanje@yahoo.com


BROJAČ POSJETA
49036

Powered by Blogger.ba