Retro IV

Sjedili smo na klupi ispred bolnice u kojoj je ležao već mjesecima. Ja, kojem je muka od života koji još nisam ni počeo da živim. On, koji od života bježi u zaključanu sobu bolnice na uzvišenju iznad grada. Nakon pola sata šutnje mi reče: živi svoj život, i uzmi ono što ti pruža. Njegov bade…

Nastavi čitanje →

Rad stvara čovjeka, preglasna mašina alkoholičara

Sjedimo u Umoljanima prljavi, gladni, umorni. Spušta se noć, a mi pijemo kafu dok čekamo prevoz. Pričamo o stazama i bogazama koje smo tražili i našli, o tome kako smo umalo ispenjali pogrešnu planinu i paraglajderima koji su letjeli negdje ispod nas. Odjednom ugodan mir prekida nepodnošljivo glasan zvuk mašine. Čiča stoji u šahtu i…

Nastavi čitanje →

Leon

Dolazim među prvima na posao, a on je već par sati tu. Možda i cijelu noć. Njegovi prekovremeni sati se više i ne mjere. Osim napisanim linijama programskog koda. Pet minuta nakon početka radnog vremena prima prvi poziv. I sljedećih 12 sati ne prestaju. Na kraju mog radnog dana dolazim u njegovu kancelariju. JA: Poslao…

Nastavi čitanje →

Satan's Bed

Svi imamo svoje demone, ovakve ili onakve. I svi se sa njima borimo na svoj način. Neko meditira, neko je na planini, neko na horsu. Ja svojim zavrćem ruke. Pravim im poluge, guram ih, bacam do iznemoglosti. Tada se umire. Ali znam da su tu. I čekaju. Kada nakon posljednjeg naklona bosa stopala dodirnu hladne…

Nastavi čitanje →